Pismo kampanja

Youth Voice II (Letter campaign)


U kampanji za mlade, YouthVoice I i YouthVoice II, koju je podržala Centralna Azija i Istočna Evropa, Mreža vršnjačkih edukatora (YPeer) je sprovela aktivnost u kojoj je sudjelovalo 2 000 mladih ljudi. I to tako što su poslali otvoreno pismo Predsjedniku Predsjedništva BiH, Predsjednicima entiteta FBiH i RS. Sva pisma su odštampana i napisana i na latiničnom i na ćiriličnom pismu.

 

PISMO:

 

 

Poštovani Predsjedniče,

 

 

Ja sam jedna od skoro milion mladih osoba u Bosni i Hercegovini koja se već počinje brinuti za svoju budućnost i svoja prava.
Naime, hvala Vam na zaštiti mojih nacionalnih interesa, ali Vas moram upozoriti da mi mladi ljudi imamo puno veće probleme i potrebe od samih nacionalnih interesa. Naime, ne znam koliko možete razumjeti da je nas preko 70% nezaposleno bez obzira na nivo obrazovanja koji imamo, da pola nas –od onih malo koji rade – ostvaruju minimalnu moguću platu od nekoliko stotina konvertibilnih maraka ili u još gorem slučaju rade nacrno, bez penzionog, zdravstvenog i bilo kojeg drugog prava.


Istraživanja koja govore da preko 60% mladih ljudi „želi“ napustiti Bosnu i Hercegovinu postavljaju pogrešan zaključak istraživanja; stvarni zaključak ili stanje je da preko 60% mladih ljudi primorano ili „mora“ napustiti Bosnu i Hercegovinu ako želi iole imati mogućnost za normalne životne uslove. Pazite, govorimo o normalnim životnim uslovima, ne govorimo o „dobrim“ ili „odličnim“ životnim prilikama.


Dragi Predsjedniče, ne želim cijeli život živjeti kod roditelja! Ne želim uzimati od svojih roditelja „marku“ do kraja njihovog života! Ja želim život dostojan čovjeka!


Moji roditelji, koji su očigledno odrasli po drugačijim pravilima, učili su me da ako marljivo učim, ako sam vrijedan/a i želim raditi, da ću sigurno imati normalan život, posao, porodicu i sve ostalo što se podrazumijeva pod normalnim životom. Nažalost, ništa od toga se nije pokazalo tačnim. I pored obrazovanja koje sam završio/la, pored volje i marljivosti ja sam danas kod roditelja, živim od njihovog džeparca koji mi ionako teško obezbijede i hodam pješke.


Žao mi je, Predsjedniče, što sam očigledno osuđen/a samo na osnovu svog mjesta rođenja, žao mi je što nemam iste mogućnosti kao moji vršnjaci u drugim zemljama, što mi zakon ne dozvoljava da radim prije svoje 18-te, što ne postoji mogućnost da se zaposlim u struci koju steknem, da pokažem svoje znanje i vještine te da svojim radom i kreativnošću ne mogu doprinijeti svojoj ličnoj dobrobiti i boljitku svoje zajednice. Ja to želim! Ja to želim kao i svi moji vršnjaci, ali zato Vi trebate stvoriti uslove da bi to bilo moguće.
Dragi Predsjedniče, ne možemo svi igrati fudbal i košarku pa da nam daju stanove, ne možemo svi ni stati u političke partije pa da nam se tim osnovom obezbijedi posao, i na kraju – ne mogu svi roditelji dati mito za naše radno mjesto.


Dragi Predsjedniče, znate li da mladi koje „skinu“ s biroa jer su dobili 200-tinjak maraka za nedaj bože kakav poslić nemaju više ni zdravstveno osiguranje? Za 200-tinjak maraka??? Pa kako to sistem motiviše mlade uopće da budu u svojoj zemlji? Kako ih motiviše da formiraju porodicu? Nikako, Predsjedniče!


Kažu da je u prošlih par godina iz BiH emigriralo preko 68.000 PORODICA, Predsjedniče. Da li iko uopće razmišlja o tome? Da li je ikome stalo da mladi i ostali ne odlaze iz naše zemlje? Kažu da svijet ostaje na mladima, ta poznata svjetska floskula. Brinem se da na nama neće ništa ostati jer je već sve maksimalno uništeno i zatrto.


Hvala Vam na lijepim strategijama za mlade, one su lijepo napisane i još ljepše promovisane.
Ali, Predsjedniče, mi mladi nismo do sada nikada osjetili nikakvu korist od njih. Iako svaka od njih obrađuje naše potrebe i probleme, nikada ni jedna nije sistemski riješila naše nezadovoljstvo po pitanju:


• Obrazovanja
• Zapošljavanja
• Zdravlja
• Socijalnog statusa
• Participacije u javnom životu
• Kulture, sporta i slobodnog vremena


Eto, nadam se da sam uspio/la bar malo skrenuti Vašu pažnju da i mi mladi ljudi postojimo, da imamo svoje potrebe, da smo nezadovoljni životom u ovoj zemlji.
Nadam se također da ćete svoja zalaganja i pažnju posvetiti i našim drugim potrebama pored onih nacionalnih i vjerskih, jer mi ih stvarno i imamo.

 

 

Srdačan pozdrav,